Drago Ivanišević

HRVATSKA

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska…
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.

Moj hrvatski

zaplakao sam hrvatski

 progovorio hrvatski

hrvatski govorim

šapćem hrvatski

šutim hrvatski

sanjam hrvatski

i na javi sanjam hrvatski

volim na hrvatskom

volim hrvatski

pišem hrvatski

kad ne pišem ne pišem hrvatski

sve mi je na hrvatskom

hrvatski mi je sve

Pajo Kanižaj

(Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928. – Krk, 23. svibnja 1971.)

More

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru