Category Archives: PJESME

Pjesme, pjesnici, poets&poems

Vladimir Kovačić (1907 – 1959)

Hvaljen Isus, moja stara bako…

Hvaljen Isus, moja stara bako;
Hvaljen Isus, radenice moja!…

Ja u snima često k Tebi idem,
kad krunicu molim uspomena.
Sni o Tebi po bosiljku mire.
Ja Te vidim:
čučiš pokraj trijema
i prebireš vunu za vretena.

Kako si mi, moja stara bako?
Kako si mi, radenice moja
i najbolja veziljo i tkaljo?
Kako si mi, živa željo moja?

Orah šumi. Zdrava će Marija.
Pometena mora bit avlija.
Tvoje ruke
uvijek, uvijek žure.

Nemir snova korake Ti sluša:
šušti lišće, u njima je jesen;
u njima je Tvoja blaga duša.

Bašča vene otkad Tebe nema.
Stazice su zarasle sa dračem,
i cvrčci se javljaju sa plačem,
i rosa je
suza prolivena.

Kako si mi, dobra bajalice,
vidovita moja vidarice
i predobra naša ljekarice?

Mojim snima, bako, kada ideš,
obilaziš našu kuću staru,
Ti rubinu gledaš u ormaru:
da li snaše vezu kao prije
i čuvaju
predaju nam staru?

Spavaj mirno, radenice moja!
Sve je, draga bako, kao prije:
na platnu se trobojnica smije
i utkani sni na njemu žive,
Mi smo jaki.
Još nam srce bije!

Spavaj mirno, moja stara bako!
Hvaljen Isus, radenice moja!

William Butler Yeats (1865 – 1939)

Otok na jezeru Innisfree

Ustat ću sada i poći, pravo na jezero Innisfree:
Kolibu ću sagradit’ od pruća i od gline.
Imat ću šest redova graha i košnice plesti,
Živjet ću sam sred zujanja i miline.

I mir ću tamo naći, što kaplje u ritmu sporom,
S velova jutra, dok cvrčci razgore iskre žarke;
Tu blistava je ponoć, i purpur gori zorom,
A večer zaleprša krilima konopljarke.

Ustat ću sada i poći, jer vazda sa mnom živi
Pljuskanje jezerske vode, što rub je obale drži;
Bilo da cestom kročim, il’ gazim pločnik sivi,
U srcu ja ga čujem, u samoj srži.

(Prijevod Božica Jelušić)

Dobriša Cesarić (1902 – 1980)

Mrtva luka

Znam: ima jedna mrtva luka,
I ‘ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.

Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.

I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.