Hvaljen Isus, moja stara bako…

Hvaljen Isus, moja stara bako;
Hvaljen Isus, radenice moja!…

Ja u snima često k Tebi idem,
kad krunicu molim uspomena.
Sni o Tebi po bosiljku mire.
Ja Te vidim:
čučiš pokraj trijema
i prebireš vunu za vretena.

Kako si mi, moja stara bako?
Kako si mi, radenice moja
i najbolja veziljo i tkaljo?
Kako si mi, živa željo moja?

Orah šumi. Zdrava će Marija.
Pometena mora bit avlija.
Tvoje ruke
uvijek, uvijek žure.

Nemir snova korake Ti sluša:
šušti lišće, u njima je jesen;
u njima je Tvoja blaga duša.

Bašča vene otkad Tebe nema.
Stazice su zarasle sa dračem,
i cvrčci se javljaju sa plačem,
i rosa je
suza prolivena.

Kako si mi, dobra bajalice,
vidovita moja vidarice
i predobra naša ljekarice?

Mojim snima, bako, kada ideš,
obilaziš našu kuću staru,
Ti rubinu gledaš u ormaru:
da li snaše vezu kao prije
i čuvaju
predaju nam staru?

Spavaj mirno, radenice moja!
Sve je, draga bako, kao prije:
na platnu se trobojnica smije
i utkani sni na njemu žive,
Mi smo jaki.
Još nam srce bije!

Spavaj mirno, moja stara bako!
Hvaljen Isus, radenice moja!