Fosilni ostacI
Na području Radobojskog kraja u tkz. gornjomiocenskim slojevima nađeno je puno fosilnih (okamenjenih) ostataka kopnenih biljaka i životinja, koje po svom obličju i sistematskoj pripadnosti ukazuju na toplu i vlažnu klimu, a koje su po procjenama stručnjaka živjele prije nekih 18 milijuna godina. Fosilni ostaci kukaca nesumnjivo dokazuju da je tada u tom području postojala vrlo topla suptropska klima s bujnom vegetacijom, gustim i vlažnim šumama.U toplom razdoblju mlađeg tercijara, potkraj miocena, ta su se područja ponegdje uzdigla iz iz dna velikog Panonskog mora, koje je do tada preplavljivalo ogromna prostranstva od Alpa do današnjeg Crnog i Kaspijskog mora. Većina od više stotina nađenih okamenjenih opnokrilaca ( Hymenoptera) nalaze se danas izvan Hrvatske, najviše u Beču. U Geološko- paleontološkom muzeju u Zagrebu nalazi se vrijedna zbirka s više od 80 primjeraka kukaca srodnika današnjih osa i bumbara (rodovi Bombus i Anthophorites). Među mravima su primjerci roda Formica kao i predstavnici rodova Limnobia, Peneropsis, Myrmica, Attopsis i drugi. Zanimljivi su i predstavnici osa kopačica iz roda Sphex, kao i biljožderne ose roda Urocerites.
Od stranih znanstvenika treba istaknuti Oswalda RoHeera (1809-1883), švicarskog paleontologa, entomologa i teologa, direktora Botaničkog vrta u Zurichu, koji je istraživao miocenske naslage u Radoboju.
 |
PENTHETRIA ANTHRACINA fosilna lisna stjenica iz skupine Pentatomida iz sarmatskih lapora |
Znanstveni zapisi
Zeitschrift fur Mineralogie von Prof. Studer, 1829.g.
Roshorn Bulletin, soc. geolog. de France, 1833.g.
Leonard und Bron's Jahrbuch, 1834.g.
Bernard und Maurer Bergwerksfreund VIII, 1845.g.
Steierische Zeitschrift von Prof. Unger 1838. i 1840.
A. v. Morlot, uber die geologischen Verhaltnisse von Radoboj in Kroatien,
1850.
Ljudevit Vukotinović "Narovoslovno putovanje po Zagorju hervatskom",
1854.g.
Prof. dr Dragutin Gorjanović-Kramberger - zapisi iz terenskog dnevnika
pisanog tijekom istraživanja fosilnih ostataka Krapinskog pračovjeka,
1899.g.
Radobojski sumpor
Sumpor je u Radoboju otkriven 1805. g. prilikom izmjere zemljišta koje
su provodili vojni stručnjaci. Istražni radovi trajali su do 1811.g. Sumpor
se nalazi u sarmatskom laporu u dva sloja. Uprvom je u sumpornim kulicama
( veličine oraha do veličine jabuke), a u drugom je izmiješan u tamno-sivoj
tvari škriljevca.
Rudnik je isprva bio u državnom vlasništvu. Domaći stanovnici bavili su
se zemljoradnjom i u početku nisu htjeli raditi u rudniku. Prvi stručnjaci
došli su iz Šemnice (Slovačka), a prvi stručni rudari iz Idrije (Slovenija).
Zbog nedostatka radne snage u prvim je desetljećima povremeno radila i
vojska. Oko 1860. u rudniku su bila zaposlena 52 rudara i 26 djece (20
rudara bilo je iz Idrije).
Nečist sumpor (75-90%) morao se zagrijavati ugljenom i pretaliti. Konstruiran
je stroj poznat u inozemnoj praksi kao "radobojski stroj" za
rafiniranje sumpora, dok je ostala oprema bila dosta primitivna - jedan
manji parni stroj i velika peć za destilaciju sumpora ( Mijo Kišpatić,
Slike iz rudstva, Zagreb, 1878.). Godišnja proizvodnja sumpora:
| Količina |
Godina |
| 17024
kg |
1874. |
| 24000
kg |
1878. |
| 9000
kg |
1882. |
Radobojski sumpor izložen je kao proizvod na Prvoj izložbi Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonskoj održanoj u Zagrebu od kolovoza do listopada 1864.g.
Radobojski ugljenokop
U svrhu eksploatacije ugljena u Radoboju, osnovano je 1919. u Zagrebu, Ugljenokopno dioničko društvo "Mirna". Za prijevoz ugljena izrađena je 1923. g. žična željeznica od Radoboja do Krapine u dužini 4,5 km. Dnevna proizvodnja iznosila je 120 tona, a bilo je zaposleno 270 radnika. Transport žičarom bio je skup, bili su česti prekidi te je planirana izgradnja pruge Golubovec Novi-Radoboj-Velika Ves. Izvršeno je i trasiranje, ali do realizacije nije nikada došlo zbog smanjenja zaliha ugljena. Interesantno je da je trebalo izgraditi i tunel koji bi išao od sadašnje škole u Radoboju, u pravcu kapelice kod Podgajskog, a izlazio bi kod sela Vidovići.Nakon Drugog svjetskog rata, 1945.g. rudnik "Mirna" Radoboj pripojen je Golubovečkim rudnicima. Eksploatacija ugljena prestala je 1948.g., žičara je demontirana i predana Pregradskom ugljenokopu za dopremu ugljena od Pregrade do željezničke stanice Lupinjak.
 |
Zgrada separacije do koje je vagončiće s ugljenom dovozio konj
 |
